http://www.zmajevokrilo.com.ba article.php?articleID=21 Vazduh je tako hladan u tvojim plucima zato koracaj brze curo stara ,jer gubis korak sa ovim orkanima koji te nose na svojim uzavrelim jezicima.Pokusaj se odrzati na povrsini,otvori oci i pogledaj svjetla svoga grada tu u ovim zidinama lezi tvoja snaga. Samo krila su ti nejaka jos curo da opet poletis kao nekada.Nasloni se na svoje zidine koje vec vijekovima cute i nijemo se brane od crva vremena ,i topovskih šuladi kojima su gadjani svih ovih godina .Ostali su svoji,trgani rukom vremena ali nikad osvojeni.crpi snagu i nedaj svoje zidine ,sagni se i ciglu po ciglu ponovo sagradi svoju kulu u dusi.I koracaj jer svaki korak je znak da nisi stala ,da se opires i da jos topla krv tece tvojim venama... article.php?articleID=20 Svi su moji horizonti,u kutovima ociju, Flegmaticnim pogledom kroz koji zjapi jos tisina... Osluskujuci sat u svom tijelu,saginjem se kao krosnja pod teretom snijega, pretrpana razmisljanjima, kao poslednji voz koji odlazi sa hladnog nocnog perona, trazeci sustinu necega .sto mozda uopce i ne postoji, tragam za necim sto je nedokucivo. Jedino jos pogledi miluju horizonte, Cameci nazuljana dusa kao ptica u kavezu. Osmjesi kao starci sve umorniji, sve manje i krace traju I sve su rjedji.. Za moju sjenku se uhvatila samoca ceznjivim prstima kidajuci polako moju pratilju, Jednog dana bit cu bez sjenke, Novorodjence bez svoje majke, I stablo bez korijena, Zena bez zivota... article.php?articleID=19 Nisam li dovoljno...casni sude,zorama pustala da mi zatvore umorne oci.Koliko snova imam u svojoj glavi,VI casni sude... nemate toliko vozova da ih sve ponesem.I jos me gledate cudno...sa tim svojim ravnodusnim pogledom.A ja ....kao krivac pred vama pitam se u svojim razmisljanjima...Jeste li VI ikada voljeli..... Nisam li dovoljno...casni sude,bila ponizeni sluga kraljevstvu ljubavi,ali sam brala čemer na dusu kao djeca zrele borovnice.Koliko ceznje imam slusaoci dragi,u ovoj sali saslusanja u kojoj se sudi mojoj ljubavi,koliko ceznje imam,,ni svi da plačete zajedno nebi je mogli ugasiti.... article.php?articleID=18 Osmijesi su sve umorniji,i traze u obalama laznih obecanja smiraj ,i oci traze krajicak neba koji mozda jos negdje postoji za naivnu dusu koja je uzalud vjerovala...da ce biti svjetlije,da ce biti ljepse,da ce naci obecani mir.....uzalud:( article.php?articleID=17 Gledajuci u svoje vrhove iznosenih patika,sa trepavicama rosnim od nocne magle gledah u topla gnijezda u kojima zive ljudi.U mraku niko ne vidi moje bore oko ociju,niti ceznjive poglede ,srce odavno u santi leda zakovano,uzalud cekam na svom peronu ,meni niko ne dolazi,niti ce mojim vozom itko otici.Tesko je cekati nikoga,,, satovi na kolodvoru mojih cekanja su stali,tek jos poneki tik-tak se cuje da mi ne paucina ne padne preko snova,preko presusenih suza.Koracam,i svaki korak je blize cilju beskrajnom cilju na koji svako stize prije ili kasnije,,,u cekanju article.php?articleID=16 I zle slutnje se sakato smijese iz krajicka moje podsvijesti,pokusavam komadima osmijeha pokriti golu dusu u sumraku mojih nadanja.Koraci su nesigurni ,to malo horizonta sto imam u ocima zamjenjuju ga nadolazece kise,Mada nisam kukavica priznajem da se bojim ,,,, article.php?articleID=14 Sinoc dok su se zvijezde ogledale u obliznjem jezeru i dok je mjesecina milovala svojim lelujavim prstima moju kosu.Sinoc dok se culo kucanje sata na zidu kao davno izrecena kazna svim smrtnicima ocima tuznim gledah u svoja poslednja slova napisana tebi.I na kraju shvatih..Umrla mi je dusa izdisala je sa svakom napisanom rijecju ,odlazila je sa poslednjim redovima gubeci se izmedju mojih zgrcenih prstiju vukuci kao bezivotni les moje bolne uzdahe.Koracam kroz popriste mojih bitaka ali moji koraci ne doticu tlo ,ne osjecam vise ni tezinu niti gorcinu zbog mojih poraza.Mozda cu biti sretnija bez tebe i bez iceg u sebi.Jer tada prestaje strah zbog toga jer necu imati vise ista da izgubim.Necu je sahraniti na ovom bojnom polju iako je zasluzila da je sahranim uz sve pocasti jednog ratnika. Ostavit cu je kao vjecnu strazu necemu sto je trebalo trajati vjecno ,necemu sto mi je trebalo da osvijetli put,mene je ubilo. U meni su samo ostre klisure od koje udaraju moja izgubljena nadanja i poslije svakog udarca savladane ostaju na dnu mojih ceznji.Oteo si me...od same sebe.Uzaludno trazim stare staze koje sam znala naci zatvorenih ociju ,sad nemogu da im udjem u trag.Niti se prepoznajem u ocima poznanika jer i oni gledaju samo stranca.Niti svojim ocima gledam horizont ,to su samo tvoji pogledi. article.php?articleID=13 Uzivotu tako je malo potrebno za srecu, a tako je tesko to malo postici. I kad se sreca na dohvat ruke cini nikad je nemogu dostici. Oni ne shvacaju tudju bol, ako nije njihova. Slomiti nekom bolno srce to je za njih pobjeda. Zbog njih jos istu bol osjecam. Zbog njih se iste patnje prisjecam. Zbog njih cesto krivim sebe, mozda bi svima bilo bolje kad ne bi bilo mene. Zbog njih zivot se u borbu pretvara. Zbog njih sve pocinje bez razloga. Zbog njih sve gubi se bez povrata. article.php?articleID=12 Prazna je dusa... proljece je odavno umrlo u omo oku i kise tuzne caruju. Sutonom tihim sahranjujem suze i cutnjom nijemom pokrivam jecaj... Svanule su tuzne zore... jutra su uplakana i tmurna, i uzdasi su postali svakidasnjica. article.php?articleID=11 Ponesi me daleko zvijezdama, u daleki sjaj vjecnosti u splet sarene duge sa dahom proljetne kise, jutrima zlatnim od sunca... Jer ja sam samo jedan osmijeh, na tvom lazljivom licu, koji ce sutra umrijeti...